28. decembar 2017.

 
 
Anton ima novi bend i album

 
  Juče je u klubu "Elektropionir" održana promocija prvog solo albuma Nebojše Antonijevića Antona i njegovog benda Hevi Hipi Bejbi "Rečeno, učinjeno ili ne, od toga sve zavisi!", koji je polovinom decembra 2017. objavila izdavačka kuća "Odličan hrčak".

Duša benda Partibrejkers je napokon došao u priliku da objavi svoj prvi solo album. Dok se pevač Partibrejkersa Zoran Kostić Cane u poslednje vreme više bavio svojom novom grupom Škrtice, Anton je odabrao deset pesama i snimio ih sa grupom proverenih muzičara koji su se nazvali Hevi Hipi Bejbi. To su Robert Telčer (gitare), Darko Kurjak (bubanj) i Dušan Ševarlić Ševa (bas). Na ploči sviraju i Pera Džo (usna harmonika), Miki Almaši (usna harmonika), Saša Lokner (klavijature) i Feđa Frenklin (udaraljke). Svih 10 numera napisao je Anton, a zajedno sa njim produkciju potpisuju Robert i Dušan. "Rečeno učinjeno..." snimljen je 2017. u Robertovom studiju "Šamarčina".



Sam nastup grupe na promociji je bio vrlo efektan. Izveli su pet pesama sa albuma i zvučalo je jako dobro. Anton je jedan od naših najboljih gitarista i to se vidi na svakom njegovom nastupu. Ostali su stvorili čvrsto jezgro i muzički su zaista impresionirali. Takva svirka dominira na Antonovom albumu "Rečeno, učinjeno ili ne, od toga sve zavisi!". U osnovi Anton se samo donekle pomakao od zvuka Partibrejkersa (pogotovo u akustičnijim numerama) a od Hipija baš nešto nisam primetio. To je bazičan, ali izuzetno efektan rokenrol kao i proživljeni bluz. Antonov vokal je iskren. To i donosi nekako intimniju atmosferu ovom albuma.



Od odlične, uvodne, rokerske "Više nego što ti pripada" (u fazonu Partibrejkersa), preko slične "Suvišni" (prvi singl sa albuma), rasviranog bluza "Verovati je lako", do laganice "Malo šta" album se razvija u ispovednoj prozi Antona koja pokazuje "ožiljke na duši i telu" autora. Stvari se ubrzavaju u pesmi "Brate" i nastavljaju rasviranije sa "Tako dragoceno"."Junk" je punokrvni rokenrol, a "Biće ono šta jeste" ima pomalo fank ukus i vrlo je efektna.



"Lice" vapi za Canetovim vokalom a završna "Parče" pomalo "vuče" na Rolling Stonese. Problem sa ovim albumom nije muzika, niti tekstovi, već vokal koji nije dovoljno snažan za ovakvu vrstu materijala. Uz svu iskrenost, ovog vrlo dobrog albuma, neki ekspresivniji vokalist učinio bi čuda sa ovim pesmama.

Tekst - Slobodan Vlaketić / Fotografije - Nebojša Mićković

 
 

koncerti


Lačni Franz
Dom omladine Beograda
22.12.2017.



Jučerašnji koncert grupe Lačni Franz bio je kruna mojih koncertnih dešavanja u ovoj 2017-toj godini. Moji ljubimci od samih početaka, davne 1979. godine, nisu me ni sinoć razočarali. Naprotiv!