| |
Jinx
SKC
14. februar 2011.
|
15. februar 2011.
|
|
|
| |
 |
|
| |
Najtoplije godišnje doba još nije na pomolu, a rasprodati Studentski kulturni centar je sinoć bio prava “sunčana“ oaza. Temperatura je, ipak, sporedni detalj priče o „februarskom letu“ čiji je vesnik bio Jinx, hrvatski pop bend, koji je svojom skoro dvosatnom svirkom, ispunio Veliku salu toplinom i vedrinom.
Vrisak i apaluz kojim je publika dočekala Jinx-e bio je znak da je među prisutnima dosta onih kojima je beogradski koncert u Domu omladine iz 2009. ostao u živom sećanju i da se posle dve godine, od zagrebačkih pop veterana očekuje ništa manje ubeljiv nastup. Osmočlani sastav se najpre zagrevao svirajući laganim tempom "Da smo se voljeli manje", "Pored mene", "Šmiramo" i "Pravo", a onda “sanjivom” pop baladom ("Strijele na horizontu") napravio prelaz ka “mediteranskom bloku” set-liste koji je počeo pesmom "Ostani".
Jinx je na startu ostavio utisak benda koji uživa u onome što radi, što se prenelo i na publiku (možda i sa većom žestinom od one koju su, za početak, očekivali). Komešanje ljudi u ritmu muzike se, u nastavku, samo naizgled primirilo jer se svirka nastavila odabranim stvarima sa albuma Second Hand (1997) i Pompei – ljetna ploča katastrofe (2003) koji obiluju šarolikim acid jazz uticajima i uplivima ritmova brazilske, plesne muzike. Pesme izrazite atmosferičnosti, poput "Barakude" i melanholičnog (ali i vedrog) "Brazila", stvaraju potpuno drugačiji doživljaj kada se slušaju uživo. Jer, kada se na svirku nadoveže i odgovarajući light show, a onda doda i onaj detalj s početka priče (kako je u SKC-u bilo toplo), teško je odupreti se osećaju da se iskorakom napolje izlazi pravo na sunčanu plažu. Zasluge za efektnost nastupa dobrim (ako ne i većim) delom pripadaju šarmantnom i harizmatičnom izvođaču i nadasve dobroj pevačici - Jadranki Bastajić - Yayi. Sa začelja benda, igrala je ulogu medijuma u komunikaciji između publike i muzike, izvodeći je baš onako kako je i sama doživljava, bez usiljenih pokušaja da (pre)animira i zamori prisutne slušaoce.
Hipnotički polučas je prekinut velikim hitom iz 2007. godine – "Na zapadu", nastavljen pesmom kabaretskog šmeka "Na zub su me uzeli, mama" i zaokružen nizom plesnih numera ("Ruke", "Na čemu si ti", "Bye bye baby bye", "Koliko suza za malo sna"...). Osim standardne instrumentalne postavke (gitara-bubanj-klavijature-truba-saksofon), zvuk je ponegde obogaćen i „gostujućim“ instrumenatima poput mandoline, usne harmonike, daira, bendža...
Pošto su odsvirali sve što je bilo na redovnom repertoaru, Jinx-i su se na poziv publike vraćali na bis još dvaput. Za kraj je, između ostalog, sačuvana i jedna od najlepših pesma iz čitavog opusa benda - "Čuvar močvara i trava", koju je u soul maniru, samo uz pratnju klavijature, izvela Yaya. Odsviravši "Da smo se voljeli manje", bend je svirački „opisao pun krug“ i napustio binu.
Jinx je i pre razlaza članova 2002. važio za veliku koncertnu atrakciju u Hrvatskoj još od godine osnivanja (1994). Ljubitelji njihove muzike u Srbiji ne poznaju bend iz te faze, bar kada je o „živim“ svirkama reč. Iako je od prvog nastupa Jinx-a prošlo više od petnaest godina, nakon ovog u SKC-u, može se bez sumnje posvedočiti da su svežinom i energijom koju sa sobom (do)nose opravdali povratak na muzičku scenu.
Slike sa koncerta
tekst - dušica kovač
fotografije - nebojša mićković
|
|
|
|
